Navikli smo hodati u cipelama i tenisicama, stalno se izolirajući od tla. Ali ako hodate bosi barem nekoliko minuta dnevno – kod kuće ili u vrtu – odmah ćete osjetiti drugačiji osjećaj. Noge se “uključuju”, tijelo se centrira.
Hodanje bosih nogu nije vježba. Ona se smiruje. Pogotovo ako ne žurite i ne postavljate si ciljeve. Samo hodajte, stanite, osjetite tepih ili travu. Ovo nije sport, već obnavljanje veze s vlastitim tijelom.
Takvi trenuci tvore unutarnju podršku. A važno je da ne zahtijevaju vrijeme, novac ili posebne uvjete. Dovoljno je jednostavno biti svjestan gdje se nalaziš. I tijelo, posebno nakon 50. godine, odgovara zahvalnošću.
